To je kao teorija nevjerojatnosti u Vodiču kroz galaksiju za autostopere Douglasa Adamsa. Kad je nešto toliko nevjerojatno da se baš to zbog same nevjerojatnosti događa. To smo imali priliku vidjeti pred koji dan na generalnom stolu HDZ-a. Oni su vođeni iskrenom brigom za hrvatsku sutrašnjicu, za hrvatske vrijednosti i svoj džep na temelju samoproglašenog božjeg poslanja učinili taj povijesni iskorak s onu stranu u nevjerojatno. Već sam početak šarade je obećavao, kao na tekmi NBA-a vruhuška se ušetala uz zvuke Colonijine uspješnice "Svijet voli pobjednike". Ne znam samo kakve veze ta poskočica ima s HDZ-om, u čemu su se oni tu prepoznali? Infantilnom tekstu, usiljenom nastupu? Možda se uz te zvuke nisu uplašili da će im netko prigovarati za isplaćene honorare jer nitko za tu tvorevinu niti ne traži naknadu. Ako bude prigovora drugi put izlaze uz polifonu melodiju sa Šeksovog mobitela.

HDZ ovo, HDZ ono, orilo se tisuću puta sa govornice kao da je Goebbels uzurpirao mikrofon. U proteklim godinama hrabro smo se suočili sa unutarnjim neprijateljem, lopovšagom i korupcijom, prognali smo taj kukolj iz naših redova. Tako je i nažalost, pokoj mu stranačkoj duši, moj dragi prijatelj, dragi Dr. Ivo završio u ćuzi. Sada kad smo prošli kroz taj filter, tu lustraciju, vrijeme je da se okrenemo prema naprijed. Teška vremena i sve što je bilo ostavljamo iza nas i nećemo se prisjećati. Uopće! Od sada pa nadalje HDZ se neće osvrtati preko ramena. HDZ će zauvijek ostati HDZ, samo uz novu značajnu notu socijalne osjetljivosti. Odsada pa nadalje ovo ''D'' u ''HDZ'' prestaje biti ''Demokratska'' jer je to izlizana floskula i postaje ''Demencijska''.

Da dobro ste me čuli: Hrvatska Demencijska Stranka. Naziv je prigodan jer se malo toga mijenja samo će Darko prekrečiti onaj znak u sali za konferencije. Drugi prijedlozi za ime su bili Hrvatska Alzheimer Zajednica (HAZ), što nije loše ali malo židovski zvuči, pa Hrvatska Demokratska Zlatna Ribica (HDZ-R) što je dobro zbog memorije ribica ali je već preslično HSP-ovcima koji slažu te riječi u nazivu do iznemoglosti ili samo Hrvatska Demokr.... (HD...) kao da ste ime zaboravili.

Od sada pa nadalje dragi moji prijatelji, moji kolege, moja vjerna bazo, nemojte se sramiti priznati da se ničega do ove večeri ne sjećate. Ja to radim već dvije godine i šta mi fali?! Nema potrebe za sjećanjem, sjećanje je so jestrdej, jel'da? Što je bilo, bilo je ... Više od zadnjih pola sata u memoriji članu HDZ-a nije potrebno, sve preko je gubljenje energije i trošenje na gluposti. Ako vas netko pita od kuda vam posao u državnoj službi recite da ne znate, da se ne sjećate i pokažite iskaznicu, zapravo karton Demencijske zajednice. Kad vas crveni strvinari napadnu od kuda vam lova, slegnite ramenima i recite da vi niste krivi, i da se liječite. Od ponedjeljka se ispisujemo iz Europske Pučke stranke i prijavljujemo u Svjetsku Zdravstvenu Organizaciju (WHO) koji će nas sa zadovoljstvom primiti. Čak će nas Angelina i Madonna u svojim izljevima fashion-superstar-majke-tereze posjetiti da nam pruže potporu. Kongo-Biafra-glad Out, Hrvatska-senilnost In.

Gromoglasni pljesak uz povike Živila Jadranka, Živio HDZ, Dolje Jugoslavija se razlijegao arenom. Tisuće članova u apsolutnom zamahu ludila, obožavanja i oduševljenja genijalnom idejom pljeskalo je vođama.

Već večeras dragi moji, .... , aaa , .... ovaj što sam ono pričala, dragi moji prijatelji već evo, ... , aaa, ... , Vlado tko su ovi ljudi, ... aaa, evo vidite ja (pogleda na narukvicu na kojoj piše ime, prezime, adresa i stranačka funkcija) ja predsjednica ove stranke želim reći da smo se razračunali sa kriminalom i korupcijom, i prognali taj kukolj iz naših redova. Uz to moram vam reći da smo nakon dvadeset godina promijenili ime, od danas pa nadalje zvati ćemo se .... Prekine je gromoglasan pljesak, gungula i povici Živjelo vodstvo! Živjelo! Živio HDZ! Živio! Dolje Jugoslavija! Kakva genijalna i nevjerojatna ideja! Kako dobro djeluje. Presretni članovi zajednice vrištali su od oduševljenja. Poneki se u tom trenu već nisu ni sjećali tko je ova sijeda žena i o čemu ona priča, a oni najvjerniji, ponizni glasači već su bili na modu "što ja tu radim?", "tko sam ja?" i "di je ta kutija za glasanje?".

Ova briljantna ideja rekonstrukcije je jedini način za povrat onih zalutalih glasačkih duša, zalutale izborne mašinerije koja je sasvim neočekivano počela razmišljati. Ovako će se otkloniti sumnja u božje poslanje i ispravnost jedne i jedine "true" hrvatske stranke. Sjećanje je ionako precijenjena kategorija.

Marijan Pap