-Au revoir! Vjerujte mi kažem vam da postoji način! Samo odvažni pobjeđuju! Milijun funti u zlatu čeka na nas - u zlatu!?! Ne možemo im sada reći 'bonjour'! – orilo se prošlog tjedna sa sklepane govornice u Tovarniku, pitoresknom selu sa dalekog istoka
Prilika je bila posebna, otvorenje međunarodnog sajma Bundeva i Tikvi, a govornik jedan i jedini, neponovljivi Derek Trotter a.k.a. Delboy. Doselio se pred neko vrijeme, učlanio u 'The' stranku, veli istočno tržište za njegovu djelatnost je El Dorado. No tog dana eto začudo rijetko koji seljak da je trgnuo obrvom, puls je ostao ravan kao što je tamo sve ravno i kao što im je svima tamo sve ravno. Prozreli su oni priču, kao nema više tog šibicara da im prodaje maglu. Kakve cifre, kakve gluposti, treba račune plaćati. - Vrati se u svoj Peckham , Nelson Mandela House pa tamo zavodi - promrmljali su sebi u bradu, okrenuli se pa na putu prema kući stali na još jednu u birtiji.
Kažem vam ljudi, u ovo vrijeme sljedeće godine bit ćemo milijunaši!- već je blago podizao glas Del sve u strahu da se ne oda, da svoju tobožnju uglađenost i smirenost oko koje se toliko trudi ne upropasti na brzinu. Izgled i priča se prodaju, tko je lud da radi. Čudilo ga je kako su ljudi blesavi, on na ovaj način u tih par mjeseci dovoljno zaradi da je miran pokoju godinu. Nema poreza, nema pritisaka, i sve je što bi rekao Lovely-jubbly! Nema veze ako danas nitko ne zagrize bit će još svečara po ravnici, već će nekoga izraditi. Ako neće ići sa šprehom i sitnim ulozima za brzu lovu, od sutra prelazimo na one tri kutijice sa kuglicom, tu se najbrže upeca budala. Tako je Delboy sa svojom trokolicom kružio po vašarima, pijacama, kirbajima, svugdje sve do sajma svinja u Svinjarevcima.
Trotters Independent Trading Co je bez obzira na današnji fijasko uspješno poslovao. Iza njih su stotine prodanih mikrovalnih koje su baš pale s kamiona ili lutki za napuhavanje s eksplozivnim plinom. Štogod mu dođe pod ruku on može uvaliti od pokvarenih peći iz kojih curi plin do šešira za sunce po kiši, od Peckham spring vode iz slavine do bijelog misnog vina iz Jugoslavije. Da padne u gnijezdo otrovnica on bi izašao vani sa cipelama od zmijske kože.
Busao se hrvatski seljak, sve lupajući se u prsa da je premazan svim mastima (ne vazelinom), i da ga ne može bilo tko zavaljati. Nešto kao G.Walker Bush kad je rekao onu pametnu - Fool me once, shame on, shame on you. Fool me -- you can't get fooled again!?! No Delboy dobro zna da je pamćenje ljudi na selu kao u zlatne ribice tj dosta relativna stvar, brzo se u jednoličnosti i kolotečini zaboravi što si jučer jeo i koliko si pio, a ne nešto još dalje npr. za koga si pred četiri godine glasao i pobogu zašto? - Allemagne dix points! Slegnuo je na kraju ramenima ili prevedeno takav je život, idemo dalje.
Već sutra Del je na sajmu stočne hrane u Virovitici postavio svoj ured pod vedrim nebom. - Moenchengladbach! Moenchengladbach! Dobrodošli! – galamio je – Creme de la menthe! ili prevedeno najbolje od najboljeg! Onako sav fin i okićen prodavao je na okrenutoj drvenoj gajbi od Equador banana Channell parfeme. Skupila se raja pa bez imalo ustručavanja vadi novčanice da tobože ženi uljepša dan, to što ima pokoje 'n' ili 'l' viška je samo plus. Onda je miris još bolji. 'Plonkera' i 'wallya' ne nedostaje smješkao se Delboy u sebi, sve je to stoka sitnog zuba što bi rekao naš jedini predsjednik. Sutra je narodno veselje u Pitomači, pa proštenje u Sikirevcima, pa subota autopijaca u Gradiški još sajam rasplodne stoke u Popovači. - Hm, hm,hm - trljao je Delboy ruke - bit će uspješan ovaj mjesec već im je svima isparilo iz glava, kao što je i ovaj parfem ispario, da sam ih pred koji tjedan već operušio...
Tako je Delboy kružio ruralnim krajevima svojom trokolicom i zbrajao poene. - Fabrique Belgique! – ili nemam ništa protiv ako se nitko ne buni i nađe se ljudi koje za nasamariti. Broj zlatnih ribica kod nas je poveći, čini se da ih je dovoljno za jedan ozbiljniji ribnjak. Ono što čudi i što se već pitate je gdje mu je Rodney? Kažu da ga nisu vidjeli, ostavio ga je s Boyciem, Brzim i Denzilom u Kobiljoj glavi, valjda mu je kvario posao. Ima novog pomoćnika, zapravo pomoćnicu, kažu neka sijeda žena sjedi pored njega u trokolici. Slično se oblači kao Del, slično briljira s jezicima iako nije baš najbistrija, ali za taj posao je kao stvorena. Kažu da su se baš našli, da su isti, Rodneya više ni ne spominje. Njih dvoje sad harače po mulju hrvatskog sela u potrazi za lakom zaradom i čini se dobro im ide. Čak je usvojila i njegovu poznatu mantru - "U ovo vrijeme sljedeće godine bit ćemo milijunaši!" – pa je ponavlja gdje god stigne.