Vozim se kući i razmišljam o djeci Majevice. Njihovim glavama punih nesretnog djetinjstva, a ipak tako sretnim.

Iako rođena poslije rata ova djeca nisu ostala pošteđena ovog užasa. Uđite u Osnovnu školu "Orahovac" u blizini Zvornika, na zidovima će te naći ostatke krvi streljanih ljudi u prošlom ratu. Okrbane zidove, polupana vrata i sve ostalo što treba da posluži djeci kao podsjetnik na ono što se desilo u njihovoj školi. To se dragi čitaoci sve dešava u blizini Milorada Dodika, Harisa Silajdžića, Zlatka Lagumdžije, Valentina Incka i ostalih moćnika koji provode dane tako vrijedno radeći na dobrobiti svih nas. Ova djeca se "obrazuju" u jednoj takvoj školi a zgrada Vlade RS-a sa okolicom košta 200 000 000 KM. Zanimljivo, zar ne?!

Par desetina kilometara od Orahovca se nalazi selo Branjevo. Nova naseobina koju je Vlada RS-a izgradila za izbjeglice. Oni imaju dobro izgrađenu školu i novi put koji vodi do nje. Da li trebam naglasiti da je taj put već propao i da je beskoristan. Nemaju put, ali kada uđete u hol škole vidjećete slike sa manifestacije otvaranja škole na kojima je, pogodite tko, - Milorad Dodik. U ovom selu su smještene izbjeglice iz 30-tak opština Hrvatske i BiH.

Odvede mene neki dan jedan momak da mi pokaže kako su očistili deponiju smeća kod sela Kovačevići u blizini Sapne. Hodajući tamo naiđemo na igralište za košarku i mali fudbal. Ja sav sretan što imaju igralište i što je očišćena deponija kažem dotičnom gospodinu "super je da se djeca igraju ovdje". Nisam to ni izgovorio kako treba, okrenem se a ispred mene znak "minirano". Nekih 10-tak metara od igrališta. Smijati se ili plakati, pitanje je sad.

Ono što me fascinira kod ove djeca je to što oni kao da ne razumiju to sve, kao da su napravili u svojim glavama neki svoj svijet i žive u njemu. Bez raznih otrova koji im se svakodnevno nude. Nemaju oni ni kompjutere, ni skupu odjeću poput njihovih vršnjaka negdje drugdje, ali su uvijek nasmijana i imaju onaj sjaj u očima svojstven sretnoj djeci.

Obećali su im, kažu i igrališta i ljepše škole, ali naravno od toga nema ništa. Dolaze izbori, pa možda im poprave prozore na školi ili vrata.

Adnan Pečković