Silicon Valley , ne beogradski, već onaj pravi - kalifornijski trese se zadnjih dana. I to ne od zime kao kod nas, nego od straha da im se ne smrznu bankovni računi. U šarenim uredima Google-a tišina, nevjerica i po koji pogled ispod obrva. Larry Page i Sergey Brin ne spavaju, ne jedu, gledaju chartove, statistike, prognoze i čupaju si ono malo kose što je preostalo.

Erich Schmidt njihov dugogodišnji CEO inače zadužen za dobre vijesti i kredibilitet jer je stariji, sad sumanuto šeta po office-u, sa razdrljenom košuljom i knedlom u grlu. – Ne znam, stvarno nemam pojma, pa kako se to moglo dogoditi ... Napravili smo sve da to spriječimo, evo baš me zvao Bill Gates pita koji kurac se događa? ... kaže zvao ga je Warren Buffet i sasuo kuku i motiku, a njega Rupert Murdoch strah ga je da ćemo svi spasti na prosjački štap ... Larry klima glavom ne zna što bi od muke, indeks pada neviđeno, dionice tonu, sva sreća pa je Facebook izlistan pa ćemo i njih povući s nama.

S druge strane na samom rubu ekonomski relevantnog svemira - u Hrvatskoj, jedna je mačka baš po najvećoj hladnoći završila na ulici. Nakon što je iznervirana ponašanjem vlasnika skočila na klavir, laptop i razbila vazu, vlasnica joj je vratila milo za drago i bez pardona je šutnula na zimu. Klavir je bio profesorski Petrof, vaza dar kineske ambasade, a laptop upaljen. Kaže priča da ako ispred majmuna stavimo pisaći stroj i damo mu beskonačno vremena, on bi prije ili kasnije napisao Zločin i kaznu. Tako je i ova Micika skočila na laptop i ni kriva ni dužna sa zadnje dvije stisnula Ctrl i Alt, a prednjom capom Del.

U tom trenu u cijelom gradu na trenutak nestane struje, a zlokobno prozori zatitraju. Stao je promet na ulicama, a sve savjesne građane je u tom steglo oko srca, dok su psi histerično zalajali. Digla se u trenu država u stanje pripravnosti, na sve strane vojska i policija, tajne službe na svakom uglu traže sumnjiva lica i kretnje. Već ljudi šapuću na sve strane - Što se to događa? Napala nas Slovenija? - glasine se brzo šire no nitko ne može sa sigurnošću potvrditi je li ili nije istina. - Iran napao Ameriku? ... - Što? Britanija potonula kao Atlantida? ... - Kako, kada? Turska bacila atomsku na Pariz? ... - Jacquesu Houdeku ispao batak? ... Strah se širi, na sve strane polako tinja strah, spuštaju se rolete i zaključavaju vrata, dvaput.

Kreće Dnevnik HTV-a, prva udarna vijest odmah naglašeno ne primjerena za mlađe od 18. Govori spikerica ozbiljno kao da je umro Tito gledajući ravno u kameru – Poštovani gledatelji internetska stranica predsjednika Josipovića večeras je nakon teške i dugotrajne borbe srušena. Nama koji smo preživjeli ostaje ponos i nada da će kazna sustići zločinca – ozbiljno će Tončica. – Molimo građane da ovu vijest prime u miru i dostojanstveno. Nadalje, rušenje stranice koja je vrvila kvalitetnim sadržajima i slovila kao nepresušni izvor demokracije napaćenom narodu izazvalo je na internetu lančanu reakciju. Stranice društvene mreže Facebook do daljnjega nisu dostupne korisnicima, dok su sve tražilice zablokirane – udahne Tončica i završi - štete se procjenjuju u milijardama dolara.

Službe zadužene za sigurnost promptno su reagirale i zatvorile Predsjednika u atomsko sklonište. Dostojanstvo i čast malog čovjeka ostavljeni su tako na milost i nemilost krvožednog kapitalizma i inih Čačića. Ljudi su masovno naricali kao da nam je otišao sam dragi vođa poput hajdukovaca početkom maja 80.-e na Poljudu.

Dvojica iz njegova osiguranja priveli su njegov laptop i dali mu do znanja da im nije do zajebancije. Nakon nekoliko sati ispitivanja i ispražnjene baterije izmučeni komad plastike odbačen je u predgrađu iz nepoznatog automobila bez registarskih tablica. Raspisana je tjeralica za nepoznatim počiniteljem i proslijeđena svim susjednim zemljama iako je tragova osim razbijene vaze bilo malo. CIA, FSB i Scotland Yard odmah su ponudili svoje usluge, ali istraga ih nije daleko dovela. Život tj, ono što je od njega ostalo nakon ovog svirepog terorističkog čina nekako se normalizirao. Tržišta su se postepeno oporavila, ali ovaj svijet više nikada neće biti kao prije.

Marijan Pap