
Izlazak autobiografske knjige Žarka Lauševića, u kojoj se opisuje nemili događaj s početka devedesetih u Podgorici kao i njegov pogubni uticaj na dalji život glumca, zadnjih mjeseci, ponovo je pokrenuo niz različitih reakcija u kojima je najčešće primjetno odsustvo racionalne i hladne analize.
U cijeloj ovoj tragediji zapostavlja se jedan vrlo bitan „detalj" koji zbog mentalitetske, antropogeografske ali i neke običajne razlike ne mogu na najbolji način sagledati oni koji žive van Crne Gore, pa iz tog razloga on se često i ne tretira pravilno, i ako ga je Žarko detaljno i korektno opisao u „rekonstrukciji" na samom početku svoje knjige "Godina prođe, dan nikad". Ali, taj detalj, u velikoj mjeri, predstavlja povod i inicijalnu kapislu koja će izazvati svađu i presudno uticati na čitav tok ovog jezivog događaja.
Dakle, u momentu dok još nije došlo do bilo kakvog (verbalnog i fizičkog) kontakta između Žarka i nesrećnih momaka, Žarko glasno pita konobaricu: „Šta je ova graja"! (mislivši na viku koju su stvarali pomenuti momci). Ne kažem da je to bio valjan razlog da se fizički nasrne na Žarka, niti tvrdim da momci ne bi nasrnuli na istog i bez tog ili bilo kakvog drugog povoda, ali u violentno-dinarskoj Crnoj Gori takvo se dobacivanje, nesumnjivo, doživljava kao direktna provokacija i neka vrsta izazivanja ili prozivanja. Tako da ne stoji, makar ne u potpunosti, već prihvaćena teza da su nesrećni momci započeli kavgu! To jednostavno nije tačno. Budimo objektivni i pošteni i ne sudimo na osnovu ličnih simpatija ili već usvojenih animoziteta. Predrasuda je loš sudija.
Još jedna stvar. Popularna ličnost, ipak, treba da je u svakom trenutku svjesna svoje specifične društvene pozicije pa time i nekih loših (negativnih) aspekata koje sa sobom neizostavno nosi popularnost koja je nerjetko veliki teret i trauma. Javne ličnosti vrlo često izazivaju snažnu i radikalnu interakciju u dodiru sa „običnim" građanstvom, od obožavanja do iritacije, pa bi poželjno bilo da i svoje ponašanje prilagode tom fenomenu. Zamislite, na primjer, da Ričar Gir ode pripit u Harlem, negdje posle ponoći, i počne provocirati lokalne Afro-Amerikance u nekoj zabačenoj ulici, takođe pripite!? (ovim ne želim da uvredim nikoga, svi smo, uslovno rečeno, bili ili jesmo dio uličnog miljea, posebno u mladim godinama).
Komentari
Nigde se ne navodi da je glasno rekao "kakva je ovo graja" vec samo da je to komentarisao pred konobaricom.
Kada budemo realni i realno pricali o svemu, tada ce se mnoge razlike bilo genetske, moralne ili socijalne nivelirati.
Svako nosi svoj beleg u ovome, kako Zarko, tako i pokojnici i njihove porodice!
Ako lijepimo negativne stereotipne karakteristike dinaroida, onda sa pravom mozemo reci da Lausevic pripada tom tipu.
I jos jedna osobina - vjecita snishodljivost prema Beogradu.
RSS feed komentara na ovaj članak.