Već sam dosta pisao o tome kako mi je čudna količina pažnje koja se poklanja protokolarnim aktivnostima državnog vrha, ili mišljenju Premijera o mrtvim prethodnicima, a na štetu realnog političkog sadržaja koji ostaje u drugom planu.  Međutim, moram izdvojiti još jedan primjer takvog protokolarnog daveža, jer mi je osobno jako zabavan i opet puno govori o mentalnom sklopu naših političara i novinara.

Radi se o izjavi Milorada Dodika da mu je hrvatski predsjednik Ivo Josipović čestitao godišnjicu uspostave Republike Srpske. Josipović je zbog toga prvo zatrpan medijskim kritikama, a onda je to odlučno demantirao u izjavi za portal Tacno.net. Kritizirali su ga prvenstveno zato što se Republika Srpska smatra državom koja je nastala na genocidu, pa se onda smatra neprimjerenim da se predsjednik demokratske države bavi čestitanjem nekakvog blagdana posvećenog takvoj tvorevini. Ljudi koji zastupaju takav stav su načelno svakako u pravu, ja također mislim da moj predsjednik ne bi smio slaviti ništa genocidno. Također, vjerujem da Ured Predsjednika RH nije Dodiku poslao službenu čestitku, prvenstveno zato što Republika Srpska nije suverena država, pa slanje takvih čestitki diplomatski gledano nije na nivou Predsjednika Republike. Međutim, isto tako vjerujem da je Josipović Dodiku kao privatna osoba poslao nekakvu čestitku, i u tome zapravo ne vidim problem. Ne zato što odobravam genocid u Srebrenici, već jednostavno zato što je potpisivanjem Daytonskog sporazuma Republika Srpska postala legalan konstitutivni element BiH. Što god Ivo Josipović, ili itko od nas mislio o nastanku te tvorevine, tu činjenicu danas nije ni moguće, ni pametno ignorirati. Drugim riječima, ako se želi diplomatski boriti za interese Hrvata koji žive na prostoru RS, Josipović je prisiljen na diplomatski dijalog, pa i dobre privatne odnose s Dodikom. Tim više što Dodik, na prostoru svog entiteta ima daleko veći utjecaj od bilo kojeg tijela centralne vlasti u Sarajevu.