Autor knjige „Dekodirana Shajara šifra" objašnjava zašto pripadnicima Abrahamskih religija Darwinovo učenje ne bi trebalo biti strano

Jedno od brojnih podjela na vjernike i ateiste u današnjem svijetu i vremenu očituje se u podjeli na pristalice i protivnike Teorije evolucije Charlesa Darwina. Dok se širom svijeta vode beskonačne rasprave o tome da li je čovjek evoluirao od majmuna-(ili majmun od čovjeka, kao u slučaju BH političke scene) ili je potomak Adama i Eve, britanski doktor medicine Imad Hassan nedavno je napisao i objavio knjigu koja bi mogla podjednako uzdrmati i pozicije samozvanih branilaca Darwinovog nasljeđa, i pozicije dogmatski ograničenih vjernika vodećih svjetskih religija, a naročito nekih muslimanskih učenjaka. On argumentovano tvrdi da je Darwinovo učenje kompatibilno sa mnogim surama iz Kur'ana iako to i naučnicima i vjernicima danas može zvučati čudno. Dr. Hassan čak tvrdi da je po širem shvatanju Islama, ako se posmatra izvan dogme i ortodoksije, i sam Darwin bio musliman. Doktor Imad Hassan potiče iz Sudana, a odrastao je u egipatsko-sudanskoj porodici. Nakon što je diplomirao medicinu na Univerzitetu u Kartumu, preselio se u Veliku Britaniju i tamo ostao živjeti. U svojoj karijeri bavio se mikrobiologijom i psihijatrijom, nakon čega je pokazao interes i za filozofiju. Iako musliman, išao je na crkveni kurs izučavanja Biblije, jer je, kako kaže i sam, na taj način iskazivao zanimanje i poštovanje prema dijelu kulturološkog obilježja sredine u kojoj je živio, neovisno od svojih vjerovanja. Usput je vodio duhovne i filozofske razgovore sa lokalnim intelektualcima, nakon čega je shvatio da mnogi zapadnjaci slabo poznaju Islam. Osjetio se uvrijeđen agresivnim stavovima pojedinih muslimana iz njegovog okruženja, koje je nazvao neznalicama, a koji su dali svoj doprinos slabijem razumijevanju Islama na Zapadu. To ga je nagnalo da se specijalizira u oblasti filozofije komparativne religije, nakon čega je pokušavao pisanjem i predavanjima da objasni i muslimanima i zapadnjacima da je neznanje njihov zajednički neprijatelj. Potom je skupa sa svojim bratom Alaadinom u Sudanu objavio knjigu na arapskom jeziku naslova Azan AlAnaam, što bi u grubom prijevodu značilo 'Uši od Stoke'. Smatrajući to izdanje nedovoljno jasnim, dr. Hassan je odlučio prevesti knjigu na engleski jezik, što je i učinio prije nekoliko mjeseci. Knjiga je izašla pod naslovom Shajara Code Decoded – (Dekodirana Šadžara šifra). O značenju tog naziva, kao i o sadržaju knjige koja već izaziva raznolike reakcije u britanskoj javnosti, dr. Hassan rado govori, kao što se vidi u ovom interviewu.

Šta je bilo presudno u vašoj odluci da napišete i objavite Shajara Code Decoded, i šta je znacenje rijeci shajara?

Dva slučajna faktora. Najprije sam imao izvanredno životno iskustvo kada sam upoznao sveštenika Terrya Caseya. On je bio vrlo skeptičan u vezi sa doslovnim, bukvalnim tumačenjem današnje Biblije kao istine. Nakon višemjesečne debate, dok je bio trajno bolestan od raka, shvatio je da je on zapravo musliman, ali dugo nije bio svjestan toga, kako je rekao. Njegova izjava me zapanjila, i od tada sam rasvjetljavao lična uvjerenja mnogih naučnika koji su napustili formalno Krščanstvo i Judaizam, ali i dalje vjerujući u jednoga Boga Abrahamovog. Neki od njih su bili Newton i Darwin, čija je vjera ostala misterija za mnoge ljude do dan-danas. Da su kojim slučajem i oni imali slične intelektualne debate o stvarnoj poruci Islama, vjerovatno bi došli do istog zaključka. Drugi faktor je uslijedio par mjeseci nakon tog sveštenikovog zaključka o sebi, kada je on preminuo. Moj brat Alaadin objavio je tada malu knjigu na arapskom jeziku, u Sudanu, pod naslovom Hadž – hodočašće, putovanje prvih inteligentnih predaka od doline Arefat do njihovog prvog doma. U svojoj knjizi Alaadin otkriva značenje mnogih misterioznih sura u Kur'anu, a koje se odnose na hodočašce na način koji je teško odbaciti, naglašavajuci kako je cijela ceremonija zapravo kretanje stopama drevnih predaka. Njegova knjiga je ipak trebala dati više objašnjenja o tome odakle su ti preci došli. Počeo sam da popravljam njegovu knjigu, dodajući svemu tome teoriju o porijeklu stvaranja, završavajući sa otkrivanjem izvora stvaranja od jedne žive zajedničke ćelije koja se razvila do kreacije tih predaka. Na taj način se Darwinova teorija poklopila sa našim otkrićima, i postao sam uvjeren da su zaključci do kojih je i Darwin došao bili uzvišena inspiracija. Shajara je arapski naziv za drvo, odnosno stablo. Kur'an govori o zabrani Ademu/Adamu i njegovoj partnerici, koja inače nije imenovana kao Eva iliti Hava, da pristupe toj shajari. Korijen riječi shajara također označava i interakciju ili integraciju. Naše analize pokazuju da je ono što je Ademu i njegovoj partnerici bilo zabranjeno zapravo bio fizički odnos ili seksualna interakcija, ali im nije zabranio da jedu voće sa drveta, kao što je to pogrešno shvaceno iz Tore, a poslije prihvaceno od strane Arapa.

Kakve su bile prve reakcije na Vašu knjigu od strane muslimana u Vašem susjedstvu i šire, a kakve od strane darvinista, evolucionista i ateista?

Muslimani su uglavnom svjesni da u svom arapskom izvorniku Kur'an sadrži više misterija nego što islamski učenjaci znaju. Pritom, hodočašće je postalo misterija mnogim muslimanima današnjice, u modernim vremenima kada je uobičajeno da se preispituju racionalnosti iza svake vjere. Naša knjiga je izazvala dosta pozitivnih reakcija, naročito preko jednog poznatog arapskog internet bloga, na kojem sam bio gost prije godinu dana, što je privuklo stotine hiljada posjetilaca koji su se uglavnom slagali sa našim nalazima. Svakako bilo je i dogmatika koji radije ne bi da razmišljaju, ali oni ionako nisu uspjeli ništa bez vlastitih argumenata. Darvinisti, među kojima su većinom zapadnjaci, bili su dosta skeptični smatrajući naše napore očajničkim pokušajima da se stvori naučna vrijednost za mrtve religijske knjige. Ovo uglavnom dolazi od onih zapadnjaka koji vide Kur'an na isti nacin kao što vide i modernu Bibliju. Oni nisu svjesni da je Kur'an i dalje otvoren za nova, moderna i senzibilna ponovna tumačenja u svom arapskom izvorniku.

Vi ste napisali Darwin je preminuo kao musliman, samo što nije bio svjestan toga, nakon što je napustio crkvenu dogmu i izjavio da je agnostik. Zamolio bih Vas da ovo pojasnite prvenstveno čitaocima koji bi istovremeno bili i zainteresovani i zbunjeni tom izjavom, bilo da su muslimani ili ne.

Riječ Islam je arapski pojam za pokoravanje miru. To se ne odnosi toliko na konkretnu vjeru, religiju, koliko se odnosi na stanje uma. U Kur'anu se više puta ponavlja da je naš otac Abraham taj koji je imenovao muslimanom svakoga ko ide njegovim stopama u monoteizmu. Kur'an također spominje da postoji zapravo jedna te ista uzvišena poruka – Islam, sa mnogim poslanicima koji su pronosili istu poruku u različitim vremenima. Mojsije i Isus su, prema Kur'anu, također muslimani. Kasniji kršćani i jevreji su modificirali svoje knjige dodacima, što je rezultiralo savremenim Kršćanstvom i Judaizmom, kakve ih znamo danas. Ko god preispita ove religije i vrati se na originalni Abrahamov monoteizam, ta osoba je musliman. Darwin je krenuo tim putem i završio kao neko ko vjeruje u uzvišenu silu koja zapravo nije Isus, odbacujući formalno Kršćanstvo i dogmu koja je vremenom dodata Isusovom učenju. To Darwina jednostavno čini muslimanom, a da toga nije bio ni svjestan.

U Vašoj knjizi spominjete da je slavni islamski naučnik iz 13. stoljeća, Ibn Arebi, u svoje vrijeme pisao o evoluciji čovječanstva od majmuna, dakle vijekovima prije Darwina. Na koji način bi se mogla uskladiti njegova pisanja sa Darwinovim?

Zapravo ni Ibn Arebi ni Darwin nisu pisali da je čovjek evoluirao doslovno od samog majmuna. I jedan i drugi su tvrdili prvenstveno da su i čovjek i majmun, te i ostala živa bića, evoluirali iz jednog zajedničkog izvora, iz te ćelije. Ibn Arebi je pisao da su majmuni bili završetak životinjske evolucije, dok je linija kojom su nošeni naši preci iz zajedničkog izvora dodatno evoluirala u ljude iz prethodnog obličja intervencijom božanske sile. Mislim da je najbolji način za usklađivanje njihovog pisanja da se ti spisi razumno udalje i od uticaja dogmatskih religijskih tumača i od dogmatika među naučnicima. Obojica su bili veliki učenjaci u svom polju djelovanja i ostavili su veliko blago znanja čovječanstvu. Iskrenost je neophodna pri rasvjetljavanju njihovih otkrića i učenja. Teorija darvinizma čisti je naučni rad koji je bio previše izložen očajnim ateistima koji su učinili sa njim ono što nije bilo predviđeno da se radi.

U današnjoj BiH, mnogi službeni predstavnici tri vodeće vjerske zajednice – islamske, pravoslavne i katoličke, prema vlastitim doktrinama zajedno se protive ideji Darwinovog učenja u ovdašnjim školama. Sa druge strane, sekularisti koji brane Darwina to rade uglavnom sa pozicije ateizma prema nekadašnjim komunističkim tumačenjima da je i Darwin bio ateista. Šta bi bila Vaša poruka i jednima i drugima?

Poznate su mi od ranije te vrste nesuglasica na Balkanu. Moja poruka naučnicima je da poštuju svoje naučno polje djelovanja i da budu iskreni pri iznošenju ograničenih naučnih činjenica, neovisno od svojih eventualnih ličnih antireligijskih stavova. A vjerskim učenjacima poručujem: sa svojim osobnim rigidnim stavovima nanijeli ste veću štetu religiji nego oni za koje se smatra da nemaju vjeru. Obje strane trebaju biti više iskrene. Iskrenost preminulog Terrya Caseya, sveštenika koji me inspirisao da napišem ovu knjigu, je najbolji primjer.

Dio Vaše knjige bavi se tumačenjem Adama i Eve iliti Adema i Have, pomoću Biblije, Kur'ana, logike i nekih naučnih činjenica. Kako to učiniti istovremeno prihvatljivim i za skeptike i za vjernike?

Nauka kroz vijekove je proizvod ljudskih istraživanja i otkrića. Biblija i Kur'an su najuticajnije knjige u ljudskoj historiji. Neovisno od svoje vjerske orijentacije, svaki iskreni naučnik ne bi trebao odbaciti ove knjige, čak i ako bi ih smatrao produktom nekih genijalaca svog vremena a ne božanskim objavama. I mi ih danas trebamo iznova pročitati otvorenog uma, i probati da ih razumijemo na način na koji to drevni ljudi nisu mogli, uzimajući u obzir problem davnih prijevoda.

Pored ostalog, knjiga nudi pojašnjenje pozadine obavljanja hadža u Meki i povezanosti hodočašća sa evolucijom pračovjeka.

Očekujete li više negiranja ili više prihvatanja takve interpretacije?

Negiranje nije moguće. Riječ za hodočašće na arapskom jeziku je hadž, što doslovno znači: konačni argument i dokaz. Učenjaci kroz vijekove nisu uspjeli objasniti šta ovi misteriozni rituali dokazuju. Jednom kada se smisleno objašnjenje ponudi, suprotni stavovi će biti bez argumenata za negaciju, bez obzira kako to bilo šokantno nekome. Broj kur'anskih sura iz arapskog izvornika koje smo koristili za potrebe objašnjenja je veliki. Većina ovih sura su prije djelovale kao da su bez značenja.

Šta je znacenje broja šesnaest u vašoj rečenici – Božanska sila je odabrala 16 muškaraca i 16 žena da budu preoblikovani od majmuna u inteligentna ljudska bića?

To je bila zadnja misterija koju smo dekodirali nakon što je cijela priča postala jasnija. Hadž je sastavljen od nekoliko uvezanih činova tokom kojih hodočasnici djeluju primitivno na nekoliko dana. Našim tumačenjem se tvrdi da ovo ponašanje predstavlja prve inteligentne pretke. Kada hodočasnici prave greške, to se popravlja žrtvovanjem životinje iz „Al-Anaam", što podrazumijeva samo ove životinje: krava, kamila, koza i ovca. Kada se ispravljaju greške počinjene tokom obavljanja hadža, treba znati da svaka od ovih životinja ima misteriozno određenu numeričku vrijednost. Kur'an često ističe broj osam među pripadnicima AlAnaam. Naša istraživanja su pokazala da je broj osam dostavljen prvoj inteligentnoj porodici. Kada se koordiniraju numeričke vrijednosti svakog člana ove grupe tokom hadža, izračunamo zbir originalne porodice, čijim stopama se hodočasnici kreću, porodice koja je posjedovala prvih osam iz Al-Anaam. Zbir je šesnaest muških i šesnaest ženskih pojedinaca. Ovo je složeniji dio, i može biti potpuno shvaćen samo uz detaljnu analizu iz knjige. Ali, ovo također znači da čovječanstvo nije nastalo incestom između braće i sestara, kako mnogi smatraju, nego spajanjem različitih grupa od trideset i dvoje ljudi.

*preuzeto iz magazina Start