Kriminalitet maloljetnica pored niza drugih faktora, veoma često predstavlja uzrok disfunkcionalnosti porodica ili teži porodičnoj dezorganizaciji. Naučna, stručna i medijska javnost ne prate narasli interes za sistematičnim izvještavanjem, preventivnim djelovanjem, organizovanjem dokumentarnih emisija o kriminalitetu maloljetnika/ca. U društvima kakvo je naše, politizovano, postkonfliktno i nalazi se u sveobuhvatnom procesu tranzicije kriminalitet je izuzetno izražen i nekada se smatra kod djece u sukobu sa zakonom "idealom savremenosti". Tranzicija najčešće ima neposredan ili posredan uticaj na kriminalitet ili delinkvenciju.

 

Istraživnje uticaja faktora rizika socijalne sredine (alkohol, droga, kocka, prosjačenje i sl.) na razvoj kriminaliteta kod maloljetnica u RAE zajednicama u Crnoj Gori, nijesu do sada zavrijeđivali pažnju naučno istraživačkih radova kod nas, ali ni u zemljama okruženja. Polna stratifikacija kriminaliteta maloljetnica, šta više, do nedavno nije posebno ni sagledavana u okviru kriminaliteta, time se nije ni za jednu od manjinskih etničkih grupa u multidisciplinarnom pristupu sagledavao isključivo kriminalitet maloljetnica.

 

Rizični faktori su svi oni faktori, okolnosti i stanja koji doprinose vjerovatnosti nekog psihopatološkog procesa. Iako je život romskih, egipćanskih i aškalijskih djevojčica u Crnoj Gori zbog brojnih društvenih faktora: siromaštva, običaja, neravnopravnog društvenog statusa i drugih društvenih faktora izuzetno podložniji ranom stupanju u delinkventne pojave, do sada se nije proučavao odvojeno od kriminaliteta maloljetnika muškog pola ili sa podjelama na određene etničke grupe. Takav trend morao bi se prekinuti.

 

Brojne su psihopatološke pojave koje imaju posredan uticaj na delinkvenciju RAE djevojčica u sukobu sa zakonom. Da bi se razumjeli osnovni procesi u razvoju "normalnog" ili patološkog ponašanja i doživljavanja, u obzir se moraju uzeti i karakteristike okruženja u kojem dijete ili adolescent u RAE zajednicama raste i razvija se: njegova porodica, škola, vršnjačko društvo, kultura u kojoj živi i slično. Psihopatologija u djetinjstvu kao i u periodu adolescencije nastaje u kompleksnim višestruko povezanim interakcijama navedenih karakteristika okruženja između djeteta (njegovih bioloških, psiholoških i genetskih osobina) i njegove okoline (roditelja, braće i sestara, porodičnih odnosa, vršnjaka i susjeda, škole, sredine ali i brojnih drugih sociokulturalnih efekata), te specifičnog načina na koji ti faktori djeluju i oblikuju jedni druge u funkciji razvoja.

 

 

Rezultati brojnih istraživanja pokazuju da su mnogobrojni patogeni vaspitni uticaji u porodici u uzročno - posljedičnoj vezi sa psihosocijalnim poremećajima kod adolescentkinja. Mnogobrojni faktori koji se javljaju u socijalnoj sredini imaju veoma direktan ali i indirektan uticaj na nastanak i razvoj delinkvencije kod RAE maloljetnica. Predmet našeg interesovanja jesu upravo faktori rizika socijalne sredine, koji su i predmet interesovanja u brojnim kriminološkim literaturama. Međutim, fokus našeg interesovanja jesu samo neki od tih faktora, za koje možemo smatrati da imaju veoma značajan uticaj na kriminalitet maloljetnica RAE populacije u Crnoj Gori, kao i predviđanje mjera društva i državnog sistema na njihovoj prevenciji i kontroli.

 

U literaturi je malo podataka o ženskoj RAE djeci u sukobu sa zakonom. Za romsku populaciju stanovništva skoro da ne postoje bilo kakvi podaci na osnovu kojih bi se moglo zasnivati istraživanje. Statistički podaci obično obuhvataju oba pola i ne razvrstavaju posebno određene etničke grupe. Ženska maloljetnička delinkvencija se uglavnom istražuje u zajednici sa muškom, bez polnih podjela i njoj se ne poklanja dovoljna pažnja. Rezultati sprovedenih istraživanja i bez etničke podjele u Crnoj Gori skoro da ne postoje, u Hrvatskoj se 1993 godine (Singer, Mikšaj-Todorović, 1993) nakon sprovedenog istraživanja došlo do zaključka da je ženski maloljetnički kriminalitet po opsegu mnogo manji od muškog. Istraživanja sprovedena u Srbiji pokazuju da je udio ženskih maloljetnih lica u vršenju krivičnih djela u industrijskim naseljima 10,6%, u Sloveniji 18,9% (Vujović.T. 2007). Istraživanje položaja romkinja u Nikšiću (CRI, 2005) pokazalo je da je ženskoj djeci posebno težak adolescentski život, jer ih već sa 12 – 13 godina roditelji ispisuju iz škole.

 

Zato ne iznenađuje podatak da je na pitanje: „Da li Romkinja može samostalno da odlučuje o svom daljem školovanju?" 59,5% ispitanica odgovorilo odrečno. Od samog rođenja, Romkinje su u podređenom položaju u odnosu na muške članove porodice, što pokazuju i njihovi odgovori na pitanje: „Da li u porodici imate isti tretman kao i brat?", njih 44, 2% je na ovo pitanje dalo negativan odgovor, a posebno je drastičan podatak da je 31,7% djevojaka reklo da ne može samostalno odlučivati ni o svom slobodnom vremenu. Romkinje se, kako same ističu u istraživanju, rano udaju a to dokazuje i podatak da 67% žena prvo dijete rodi u periodu od 15. do 18. godine života. Razlog rane udaje ispitanice najčešće vide u romskim običajima i tradiciji (45,78%), kao i pritisku od strane roditelja (23, 95%). Istraživanjem Centra za romske inicijative (CRI, 2005) koje je sprovedeno u sedam crnogorskih gradova pod nazivom "Nevinost nije vrijednost osobe", anketirano je 91 djevojaka, pripadnica romske zajednice. Više od polovine njih 53,8% su mlađe od 18 godina, a skoro 80% je nepismeno ili sa nekoliko razreda osnovne škole.

 

Alarmantan je podatak da 60% roditelja ističe, da je upravo nevinost djevojke mjerilo njene vrijednosti, dok samo njih 19% obrazovanje posmatraju kao nešto što djevojku čini vrijednom. Na pitanje da li je u redu da djevojke imaju seksualni odnos prije braka, mladići Romi u 40% slučajeva odgovarju potvrdno, dok u 90% slučajeva ističu da žele da njihova buduća supruga bude nevina. Ovi odgovori idu u prilog konstataciji o ambivalentnom odnosu i rastrzanosti mladih pripadnika ove etničke grupe, koji na jednoj strani žele da izađu izvan okrilja tradicionalizma, ali sa druge strane ipak su spremni na ustupak zajednici, u smislu poštovanja ovog običajnog prava.

 

Prema istraživačkim podacima Ombudsmana – zaštitnika ljudskih prava i sloboda (Ombudsman, 2011:7) u tri crnogorska grada - u Podgorici, Bijelom Polju i Ulcinju, prosjačenjem se bavi pet maloljetnica i sedam maloljetnika, koliko ih je bilo obuhvaćeno fokus grupom. Ovaj podatak pribavljen je saradnjom Ombudsmana sa državnim institucijama i nedržavnim subjektima, NVO i drugim relevantnim organizacijama. Uglavnom se radi o ne sistematizovanim podacima državnih organa npr, Policije i Centara za socijalni rad iz istog grada. Podaci koje su prikazali Centri za socijalni rad govore da prosjačenje postoji a policija kaže da prosjačenja nema ili suprotno. Tako da se na osnovu navedenih varijabli, faktori rizika spoljašnje (socijalne) sredine mogu smatrati bitnim dopunskim činiocima nastanka i razvoja delinkventnog ponašanja kod maloljetnica.

 

Prema istraživanjima (S.Milić, 2011) uz pomoć Centra za romske inicijative u dijelu anketiranja maloljetnica RAE populacije,  zaključci se mogu izvesti samo za tri crnogorska grada u kojima je sprovedeno anketiranje (Nikšić, Podgorica i Berane) i to samo u dijelu analiziranja konkretnih faktora rizika socijalne sredine. Bez dublje analize, podaci su sledeći: od 55 ispitanica koliko ih je bilo obuhvaćeno istraživanjem, u 41 slučaju ispitanice su se izjasnile da ne koriste alkohol. Njih tri izjasnile su se da to čine jednom mjesečno, dok šest ispitanica da to čine jednom godišnje, a pet ispitanica jednom nedjeljno. Takođe, 31 ispitanica izjasnila se da ne koristi drogu, po dvije ispitanice to čine jednom nedjeljno, odnosno pet ispitanica jednom godišnje, dok se takođe pet ispitanica izjasnilo da to čine jednom mjesečno. Ispitanice najčešće koriste marihuanu i to u sedam slučajeva, dok su tri ispitanice odgovorile da pri konzumiranju ne znaju o kojoj vrsti droge se radi. Jedna ispitanica koristi herion. Jedna ispitanica se bavila prostitucijom radi zarade novca preko organizatora prostitucije.

 

Kockanje kao vid zabave, maloljetnice najčešće koriste uplatama „tiketa" za fudbalske utakmice i to u 11 slučajeva. Sedam ispitanica se je kockalo više puta, dok se 19 maloljetnica kockalo jednom ili nekoliko puta. Ovaj vid zabave veoma je popularan kod mladih ljudi što je evidentno u praksi rada policijske organizacije i nadležnih socijalnih službi. Međutim, taj fenomen nije dovoljno naučno i stručno obrađen od strane tih institucija države.

 

Rezultati istraživanja su, takođe, pokazali da se 37 ispitanica izjasnilo da je klađenje bez ikakvih problema dozvoljeno maloljetnicima, dok se devet  ispitanica izjasnilo da im klađenje nije dozvoljeno. Prosjačenjem se bavi sedam ispitanica, dok se tri ispitanice nikada nijesu bavile prosjačenjem. Veliki broj maloljetnica nije želio dati odgovor na postavljeno pitanje o prosjačenju, čime se rezultati istraživanja dobijeni ovim istraživanjem ne podudaraju sa nekim sličnim istraživanjima.

 

Romska, Egipćanska i Aškalijska populacija stanovništva do sada nije u Crnoj Gori, makar sa aspekata poremećaja u ponašanju zavrijeđivala veću i značajniju pažnju stručne javnosti. Bez obzira što se osnažuju pokreti kako bi se ljudska prava ove ugrožene populacije stanovništva ojačali, treba još učiniti veoma mnogo kako bi se zaustavilo dalje isključivanje iz društvenih tokova RAE populacije. Kriminalitet nije naslijedjeni faktor, niti tradicionalno obilježje RAE populacije.

 

Društvo mora učiniti znatne napore da bi se prije svega nadomjestila društvena isključenost – socijalna ekskluzija ove populacije stanovništva, prije svega u egzistencijalnom smislu. Takođe, neophodno je ovoj manjinskoj etničkoj grupi stanovništva prije svega omogućiti „zdrav" odgoj porodice, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, pristup javnim uslugama i drugo, kako se oni ne bi osjećali društveno izolovanim. Savremana demokratska društva moraju počivati na principima podsticanja građana na politički aktivizam na svim nivoima političkog procesa u zajednici. Politička ali i ekonomska izopštenost dovodi do socijalne izolacije u kojoj vladaju principi nezakonitosti, društvene neravnopravnosti, kriminaliteta svih pojavnih oblika.

 

Slavko Milić

 

* Autor je srednju školu završio u Sremskoj Kemenici, Filozofski fakultet u Nikšiću, magistarske studije u Podgorici (FDES), student doktorant.