Lihvari i zelenaši nisu uvijek legalni. Banke spadaju u one moderne, koji nikad neće završiti u zatvorima, niti će ikome nadoknađivati štetu koju naprave, i povećanja dugova koje sami izmisle
Kupio sam u oktobru DSLR fotoaparat, preko jedne od najvećih banaka koje posluju u Bosni i Hercegovini. Naime, dobio sam prije toga kreditnu karticu, ali pošto nemam stalnih primanja koja mogu dokazati, morao sam staviti polog od četiri puta manje cifre nego što fotoaparat košta. To sam i uradio, ostavio u banci 400 KM, da bi mi bio odobren beskamatni kredit na 1382 KM. Prema tome, mjesečna rata na godinu dana je oko 115 KM. Međutim, ovog mjeseca su mi skinute 122 KM, iako nisam dobio nikakvo obavještenje, niti poštom, niti emailom, a ni porukom preko internet bankarstva. Takođe, svaka dva – tri mjeseca, kada primim novac iz Crne Gore i Hrvatske, moram dokazivati svoja primanja ugovorima, jer se banka brine da li sam platio PDV u susjednim zemljama. To što imam internet bankarstvo i što često boravim daleko od Sarajeva, ne pomaže mi da se ne moram zezati s raznim administrativnim poteškoćama, te mi je jedina prednost to što u svakom trenutku mogu vidjeti koliko imam para. Da ne dužim, 7 KM mjesečno možda ne izgleda mnogo, fotoaparat će me doći 35 KM više nego što smo dogovorili, ali moram razmišljati i na drugačiji način. Da kojim slučajem imam kredit za stan, to bi značilo slijedeće: kad bi mi rata kredita bila deset puta veća, a kredit na deset godina (ovo su idealni uslovi, koje skoro niko u BiH ne može postići), to bi značilo da bih do kraja otplate kredita vratio 8400 KM više. Kredit od 20 ili 30 godina bi mi donio mnogo veće povećanje duga. Sve je to urađeno jednostrano, čak i bez obavještenja. Banke to kod nas rade sofisticirano, vi sa njima potpišete ugovor, koji striktno morate poštovati, a one, u slučaju da ne vraćate dug na vrijeme, odmah šalju administrativnu zabranu žirantima, koje orobe u vrlo kratkom periodu. Sve to urade prije nego i pokušaju naplatiti kredit od vas, putem legalnih sredstava, kakva su zapljena imovine, pregled drugih primanja, računa u stranim bankama itd. Naivni žiranti često poslije toga imaju problema sa zdravljem, a neki od njih izvrše i samoubistvo. Barem se to dešavalo u našoj zemlji.
Muhamed Ali Gaši
Lihvari i zelenaši nisu uvijek legalni. Banke spadaju u one moderne, koji nikad neće završiti u zatvorima, niti će ikome nadoknađivati štetu koju naprave, i povećanja dugova koje sami izmisle. Međutim, u našoj zemlji su vrlo poznati i oni koji režu glave, tuku i siluju zbog nevraćenog duga, a kamate su kod njih mnogo veće nego u bankama. Jedan od takvih je nedavno nepravomoćno osuđen na višegodinju robiju, a ime mu je Muhamed Ali Gaši. Zločinačka organizacija, čiji je Gaši bio član i vjerovatno osnivač, brojala je još članova, a skoro svi su dobili po godinu ili više zatvora. Ovom prilikom sam kontaktirao Damira Dilberovića, koji je radio u jednom od najpopularnijih i najskupljih sarajevskih kafića / restorana kao kuhar. Prilikom otvaranja ovog mliječnog restorana, gore pomenuti, Muhamed Ali Gaši je stigao na otvaranje, da bi ozvaničio svoje prisustvo i vjerovatno tražio određenu svotu kako «ne bi pravio probleme». Vlasnik ga je, po Damirovim riječima, sve vrijeme ignorisao, a ovaj se više nikad nije pojavio. Drugi primjer donosi nam takođe potencijalnu žrtvu, koja se uspjela izvući bez da plati ijednu marku ovom reketašu i zelenašu. U kafiću koji se nalazi u sarajevskom naselju Grbavica, poznatom po tome što su u njega dolazili osnovci i srednjoškolci, Gašijeva skupina je jedne prilike došla sa oružjem «da popiju kafu». Vlasnik, koji je ove prilike želio ostati anoniman, kazao im je kako «će se popucati ako treba, ali reket neće dobiti». Nikad više nisu zakoračili u ovaj mali kafe bar. Ipak, da nije uvijek tako bilo, dokazuju novci koje je Gaši kasnije pozajmljivao određenim sarajevskim kockarima i drugim zavisnicima od raznih poroka. Jedan od njih koji se spominjao u novinama, a kasnije je bio svjedok na suđenju Gašijevoj zločinačkoj organizaciji, tvrdio je da je pozajmio 500.000 € od Gašija, koje mu je kasnije uredno vratio. Međutim, po njegovim riječima, Gaši je i dalje tražio povrat novca, iako mu je «dužnik» vratio ukupno 800.000 €, što nadmašuje svaku lihvarsku kamatu bilo koje banke.
Reketarenje i zelenašenje u paketu
Gaši je sada u zatvoru, kao i njegova skupina. Međutim, ostaje problem tzv. malih zelenaša, koji kucaju na vrata malih prodavnica, butika, i onih «kojima dobro ide», te po pravilu spajaju zelenašenje i reketarenje. U centru grada, tačnije na sarajevskom mostu Drvenija, kinesku prodavnicu posjeduje par iz Kine prezimena Chang. Ovaj par je više puta prijavljivao Eldina Bitićija, jednog od vođa navijača fudbalskog kluba «Željezničar», radi ucjena i reketarenja. Nekoliko puta je porodica Chang imala fizičke duele sa Bitićijem, dok ovaj tvrdi da su mu i davali novac. Iako nije potvrđeno, sumnja se da skupina oko Bitićija posjeduje i konakte kojima taj novac rastura, a kasnije ga naplaćuje po duplim iznosima. Žrtve su često narkomani, bolesni ljudi i kockari, dok je reketarenje samo paravan za mnogo unosniji biznis – zelenaštvo.
Između legalnih lihvara i pravih kriminalaca, nalaze se mikrokreditne fondacije koje nude kredite malim trgovcima koji ne mogu dokazati svoja primanja na papiru. Takvi rade na pijacama, švercuju nelegalne muzičke diskove i filmove, bave se raznom trgovinom sumnjivog porijekla, ali uglavnom onako kako to ne oštećuje državu na neki megalomanski način. Takvi obično prvi završe u zatvoru, jer služe kao topovsko meso na putu prema onim velikim, koji rijetko kad budu uhapšeni. Ovakve mikrokreditne organizacije daju male kredite, ali sa velikim kamatama. Jedno vrijeme je bila popularna njihova reklama gdje su govorili da je kamata samo 1%. Međutim, nikad nisu rekli da je to dnevna kamata. Danas obično imaju iste reklame, ali za mjesečnu kamatu, što izađe minimalnih 12% godišnje kamate, i to na veće iznose. Da oslikamo situaciju, ako uzmete 10.000 KM, što je najveći iznos, za pet godina ćete vratiti 13.346 KM. Ako vam je kamata i veća, kao što u većini slučajeva jeste, vratićete duplo ili približno duplom iznosu. Time ne trebate zaboraviti razne administrativne takse, usluge izračunavanja kredita, te druge stvari koje ne pripadaju kreditu, ali koje morate platiti.
J..... ti mater ako ne uplatiš ratu na vrijeme
Tom prilikom sam razgovarao sa prodavačem sladoleda u mom kvartu, Nijazom Memiševićem, koji mi je kazao kako ima nenormalnog kreditnog službenika. Mikrokreditna organizacija gdje je uzeo kredit zadužila ga je da vrati 12.000 KM na iznos kredita od 7.000. Kaže kako ga kreditni službenik svaki mjesec nazove 4-5 dana prije roka kada treba donijeti novac, i prijetećim mu glasom govori kako «ne smije zakasniti ni minute, inače će mu j..... mater». «Tako se moja noćna mora svaki mjesec ponavlja, iako kredit vraćam uredno već godinu dana», Nijazove su riječi.
Time vidimo da velike razlike između legalnih lihvara i kriminalaca baš i nema. Kreditni službenik o kojem je bilo riječ, ima mjesečna primanja od oko 600 KM, s tim da iznosi njegovih bonusa nadmašuju 3.000, provjerio sam u toj istoj mikrokreditnoj organizaciji. Riječ je, kako kažu, o najboljem kreditnom službeniku kojeg je ova firma ikad imala. Nije ni čudo kad su mu metode ovakve, reći će moj prodavač sladoleda.
Policija nema izgleda obračunati se sa ovakvim načinom lihvarenja, jer je sve legalno. S druge strane, zelenaše poput Gašija su ipak strpali u zatvor, iako ostaje veliko pitanje koliko je takvih još uvijek na slobodi. Eldin Bitići je jedan od njih, a da su vrlo često dobro povezani sa institucijama vlasti, dokazuje i video ispod. Takvih video klipova su novinari magazina «60 minuta» snimili na desetine, pa ako se zadubite u Youtube, naći ćete ih još.