Arcelor Mittal Steel, zenički gospodarski gigant više prate vijesti vezane za zagađenja i kršenja zakonskih propisa Bosne i Hercegovine nego li poslovni uspjesi. Nekada najznačajnija privatizacija u Federaciji Bosne i Hercegovine i nakon deset godina obavijena je velovima tajni kao što je Zenica obavijena zagađenim zrakom.

Osim sumnjivih i nedorečenih poslovnih pitanja, sporne su i preuzete obveze iz zaštite okoliša, budući da Zeničani svakodnevno svjedoče jakim zagađenjima, a mjerenja pokazuju kako su udjeli otrovnih plinova veći i po nekoliko puta od dozvoljenog.

Glavni krivci

Iz Kantonalne uprave civilne zaštite kažu kako svaki dan dobivaju pritužbe građana na zagađenje iz pogona Arcelor Mittala, pa su tako u 2008. i 2009. godine zabilježili više od 9.000 pritužbi dok je u prva četiri mjeseca ove godine stiglo više od dvije tisuće pritužbi.

- Više puta smo javno rekli kako Arcelor Mittal ne izvršava zakonske obveze kad je u pitanju blagovremeno obavještavanje javnosti o zagađenju. Imali smo slučajeva da su u nekoliko navrata osporavali zagađenje iako su istraživanja inspekcija na terenu pokazala kako su oni glavni krivci, rekao je Sead Džanović, direktor Kantonalne uprave civilne zaštite.

Džanović kaže kako je izostanak takvih obavijesti poguban za šire društvo navodeći primjer zagađenja rijeke Bosne, koju nizvodno građani Maglaja koriste kao vodu za domaćinstvo. Kaže kako je to samo dokaz neozbiljnosti i stranih ulagača, koji su preuzeli kompaniju, ali i domaćih vlasti koje ne brinu o provedbi vlastitih zakona.

Bez kazne

Ni nakon zagađenja rijeke Bosne u koju je ispušteno 30 tisuća kubnih metara otrovnih voda, nitko nije reagirao, a ministarstva su prebacivala odgovornost s jednih na druge, dok je Arcelor Mittal dugo tvrdio da nije odgovoran za zagađenje. No, nalazi Federalne uprave za inspekcijske poslove pokazali su kako je tvrtka odgovorna za zagađenje. Kazna nije uslijedila, a zenički ekolozi tvrde kako se i dalje redovito ispuštaju otpadne vode u rijeku.

- Redovito se vikendom ispuštaju otpadne vode u Bosnu jer tim danima inspekcije ne rade, pa zagađivači prolaze nekažnjeno. Godinama upozoravamo na ovaj problem, ali se nikada nitko nije očitovao i nitko nikada nije kažnjen, kažu iz Eko-Foruma Zenica dodavši kako i posljednje veliko trovanje rijeke u kolovozu prošle godine nije nikoga od odgovornih uzbudilo.

Naprotiv, nakon zagađenja ArcelorMittal dobio je od Federalnog ministarstva okoliša i turizma nekoliko okolišnih dozvola za pogone stare i do četrdeset godina. Iz spomenutog ministarstva tad je priopćeno kako su dozvole dodijenjene unatoč „određenim nejasnoćama i nedostatcima", a Agencija za vodno područje rijeke Save, Sarajevo, tim dozvolama pridodala je i onu za ispuštanje otpadnih voda u Bosnu.

Nemoguće izvršiti obveze

Arcelor Mittal u Zenici

Iz Agencije za privatizaciju Federacije BiH kažu kako oni nisu nadležni za privatizaciju zeničke firme budući da prodaja nije izvršena po privatizacijskim propisima nego na osnovu posebnih odluka federalne Vlade.

Ono što je poznato je da se Arcelor Mittal obvezao godišnje proizvoditi između 2 i 2,5 milijuna tona čelika, te zaposliti između 4 i 4.5 tisuća radnika, dok se FBiH obvezala se osigurati tvtrki tretman najpovlaštenijeg kupca za struju, plin, sirovu naftu i usluge željezničkog prijevoza. No, niti jedna niti druga strana nisu ispoštovale svoje obveze.

Potvrdio je to i ministar energije, rudarstva i industrije F BiH Vahid Hećo kada je, nakon najave otpuštanja radnika zbog svjetske ekonomske krize, priznao kako „ni jedna strana nije u mogućnosti izvršiti ugovorom preuzete obveze". Vlada nije bila u mogućnosti ispoštovati povlastice s cijenama energenata, a Mittal nije ispoštovao odluke o proizvodnji i o novim radnim mjestima. 

Nedodirljivi

Tada se ministar Hećo požalio novinarima kako nema informacija o broju radnika i obujmu proizvodnje kojima barata rukovodstvo Mittala, koje je federalnoj Vladi prošle godine uputilo zahtjev za izmjenama ugovora. O ignoriranju domaćih vlasti govori i činjenica kako ministar nije bio upoznat s medijskim napisima kako Mittal planira prodati pogone u Zenici.

Ekonomski analitičari tvrde pak kako je Arcelor Mitall ulaskom u zeničku željezaru rješio brojne dnevno-političke probleme birokracije na vlasti.

- Arcelor Mittal čuva socijalni mir u širem području srednje Bosne čuvajući tisuće radnih mjesta bez obzira na plaće koje isplaćuje uposlenicima, izvozom pokriva ekonomske pokazatelje poput izvoza i industrijeske proizvodnje, zajedno s mostarskim Aluminijem drži, koliko toliko, u životu javna poduzeća poput Željeznica FBiH, rekao je Bojan Šunjić urednik Poslovnog portala.

Šunjić je mišljenja kako je Arcelor Mittal nedodirljiv je na dulji rok ne zato što je nekoga podmitio ili čuva nečiji kriminal, nego zato što dugoročno zadovoljava temeljne političke strategije sadašnjih vlasti.

Sukob interesa

Dolaskom u ratom razorenu BiH, zenički gigant se u medijskoj i gospodarsko-političkoj terminologiji se često puta naziva „važnim srateško-poslovnim partnerom" što može biti potvrda o nedodirljivosti kompanije na jednoj strani, i političkom interesu državnika na drugoj strani. Kompanija ne skriva otvorenu podršku pojedinim institucijama lokalne zajednice i institucijama države, gdje se onda pojedinci nalaze u sukobu interesa.

Primjer postojanja sprege između institucija lokalne zajednice i korporacije očitan je u podršci i sklapanju poslova između Arcelor Mittala i Univerziteta u Zenici, čiji je rektor Univerziteta ujedno i član Nadzornog odbora u imenu Federacije BiH.

Nemar i gledanje kroz prste

Primjer zeničkog Mittala samo je jedan u moru čudnih igara kako stranih tako i domaćih ulagača u nekada pokretače bosanskohercegovačkog gospodarstva. Dokaz je to kako je država nemoćna u praćenju onoga što se događa u njezinom dvorištu jer ispada kako je zeničko poduzeće država u državi. S druge strane, država je primorana trpjeti takvo ponašanje.

Tri premijera koje je Mittal „ispratio" nisu mijenjala politiku prema indijskim ulagačima, niti su se potrudila provjeriti što se događa iza prljavih zgrada. Dozvole se izdaju kako bi se ispunili standardi Europske unije kojoj se država nastoji približiti, a građani i priroda primorani su trpjeti nečiji nemar i gledanje kroz prste.