NIKAD NE RECI NIKAD: A onda se, ipak, pojave osobe kadre svojim činjenjem i nečinjenjem pomjeriti granice, dovodeći vas u sumnju: da li vam se to priviđa stvarnosti ili su vaša čula, i nakon svega, nenavikla na podsticaje koje primaju u zemlji čuda. Ne Alisinoj. Rankinoj.

Odakle početi? Izbor je težak zato što je teško odrediti šta je problematičnije –ono što državno tužilaštvo pod komandom Ranke Čarapić ne radi, ili ono što radi.

Krenimo hronološki. Prije desetak dana Vijesti su objavile detalje vještačenja medicinskih stručnjaka iz Beograda koji su osporili tvrdnje tužilaštva prema kojima je, prije godinu dana, u sukobu gradonačelnika Miomira Mugoše i njegovog sina Miljana sa urednikom i fotoreporterom Vijesti teške tjelesne povrede zadobio Mugošin vozač. Ujedno, vještaci su osporili i Mugošino svjedočenje prema kome je Mihailo Jovović njegovog vozača tukao pesnicom, odnosno, laktom.

I šta onda radi državna tužiteljka? Odustaje od optužbi protiv Jovovića pošto se nanošenje lakših tjelesnih povreda, a ljekari su ustanovili samo njih, ne goni po službenoj dužnosti? Pokreće postupak protiv Mugoša zbog sumnji da su lažno svjedočili? Odlučuje da prihvati kao dokaz ono što su novinari snimili na svom reportercu i čuje ono što je na njemu snimljeno. A snimljeno je, između ostalog, i sledeće:
- On kaže (misli se na Jovovića) da ste ga udarali na ulici, kaže policajac Mugoši.
- Nisam ga udarao na ulici. Udario sam ga na trotoaru, odgovara gradonačelnik. Prije nego što je otišao na kafu sa čelnicima podgoričkog CB.

Ne. Ona medijima šalje saopštenje u kome tvrdi da je tim srpskih vještaka "potvrdio tezu optužbe" da je Mihailo Jovović bio "ne samo žrtva, već i napadač u kritičnom događaju".
Ponovo je, međutim, izostalo objašnjenje otkud tužilaštvu "teza" (do sada smo znali za indicije, osnov sumnje, osnovane sumnje...) da je ispred kafića Art neko nekoga udario diktafonom ili mobilnim telefonom. Tako što u svojim iskazima ne pominje ni jedan od učesnika incidenta. Pominje se, doduše, pištolj kojim je vitlao mlađi Mugoša, ali je Čarapić "previdjela" taj detalj.
Insistiranje da se od žrtve proizvede napadač - bez obzira na nedostatak dokaza, ili čak uprkos njima – možda bi se i mogla razumjeti kada bi Ranku Čarapič pratio glas upornog i nepopustljivog tužioca. Međutim, nema ni mjesec dana kako se ona, u Skupštini Crne Gore, pohvalila time što joj kriminalci ne prijete nego je, naprotiv, cijene. "Kriminalci, znate, imaju svoj moral i oni to strašno znaju da cijene. Zato ja nikada nijesam imala problema, zato što nikada nikome na teret nijesam stavila ono za šta nijesam imala dokaze", rekla je Ranka Čarapić, pokupila stvari i otišla.

A samo koji dan ranije javnost je imala priliku da se uvjeri kako, za razliku od moralnih kriminalca, Ranka Čarapić puno manje razumijevanja ima za "nemoralne" novinare i predstavnike NVO sektora koji se, eto, usuđuju da s vremena na vrijeme i kritikuju njen rad.

- Dvojica inspektora ispitivala su juče po nalogu tužilaštva novinara Televizije Vijesti Petra Komnenića i finansijskog direktora Mreže za afirmaciju nevladinog sektora Veselina Bajčetu – prenijele su Vijesti 26 juna - u podgoričkoj policiji da li imaju bilo kakve veze sa objavljivanjem snimka sa svadbe kontroverznog Rožajca Safeta Kalića na internet sajtu "Jutjub".

Čime su Komnenić i Bajčeta zavrijedili sumnju ostalo je nepoznato. Poznato je međutim, da je Ranka Čarapić- prema sopstvenom priznanju, taj ili neki drugi snimak sa pomenute svadbe gledala još prošle godine. I konstatovala "silno pucanje, ali je obeshrabrilo što se radi o snimku iz 1994. godine". Što je htjelo reći da je počinjeno djelo izazivanje opšte opasnosti – zastarjelo.

Iskreno, ja bih radije upoznao čovjeka koji je svadbu Safeta Kalića snimio 1994. nego Jonattana sa Maršalskih ostrva koji je taj snimak 2010. stavio na Jutjub. Ako ni zbog čega drugog a ono zato što se Kalić, sve u prisustvu Severine, Čumeta, Šareta i nekih službenih lica čije ime, izgleda, nije najpametnije pominjati, ženio najmanje šest godina kasnije. Pa taj snimatelj dođe kao neka moderna verzija Žil Verna ili Leonarda de Vinčija. Jeste da je Francuz pisao o podmornici, a Italijan nacrtao helikopter decenijama i vjekovima prije nego su oni i stvarno konstruisani. Ali, naš je čovjek kamerom snimio događaj najmanje šest godina prije nego se on odigrao!? Šta je Avatar spram toga? Ili Ranka Čarapić, kako se ono kaže, zaobilazi istinu kako bi sebe poštedjela obaveze da se profesionalno pozabavi jednim od viđenijih pripadnika društva "moralnih".

E sada, da sam ja, potpisnik ovih nekoliko redova, osvetuljibiva osoba, sklona da Vrhovnoj državnoj tužiteljici zamjeri to što joj više smetaju ljudi dugog jezika (mediji i NVO) od onih sa dugim prstima (na obaraču ili u nečijoj kasi) citirao bih pismo koje je Vanja Ćalović ljetos uputila Ranku Krivokapiću. Makar onaj dio u kome piše: "Ranka Čarapić je na posljednjoj sjednici Nacionalnog savjeta za evropske integracije slagala članove tog tijela, među kojima su i poslanici Skupštine Crne Gore da joj MANS nije dostavio članke iz medija o mogućim krivičnim djelima vlasnika Željezare Nikšić. Gospođu Čarapić demantuje djelovodni pečat samog Vrhovnog državnog tužilaštva od dana 23. aprila 2010. godine.

Pošto je Ranka Čarapić šef kompletne tužilačke organizacije,...,njena laž na Nacionalnom savjetu za evropske integracije ima neuporedivo veću težinu nego da je izrekao bilo ko drugi. Ta laž u potpunosti diskredituje Vrhovnog državnog tužioca, jer dovodi u pitanje istinitost bilo koje druge njene tvrdnje".

Ali, nesklon krupnim riječima, samo ću pobrojati dio onoga što se uz već pomenuto, spočitava gospođi VDT.

Ona i njeno tužilaštvo odbacuju opravdane prijave. Potvrdilo se to uslučaju "Mugoša i Carine". Tužilaštvo je odbacilo prijavu po kojoj su pomenute strane oštetile budžet Podgorice za 11 miliona eura. Nedugo zatim, Osnovni sud je, po žalbi jednog od prevarenih ponuđača, poništio sporni ugovor. Slična priča ponovila se i u slučaju prijave zbog prebijanja zatvorenika u zatvoru u Spužu. Tužilaštvo je odbacilo krivičnu prijavu sa obrazloženjem da nema osnova za krivično gonjenje. Potom se na internetu pojavio snimak (napravljen kamerom za nadzor iz hodnika zatvora) koji je pokazao da dokaza ne manjka. Tek tada slučaj je ponovo otvoren.

Šta je bilo sa dokumentima koje je u decembru prošle godine tužilaštvu predao Žarko Rakčević, pokušavajući da dokaže kako je Miomir Mugoša zloupotrebljavao položaj ministra zdravlja kupujući državnim novcem kozmetiku i preparate za higijenu umjesto ljekova, ne znamo. Pošto Tužilaštvo na takva pitanja ne odgovara.

Već legendarni primjer nečinjenja Ranke Čarapić odnosi se na slučaj Zavale. Tužilaštvo preko dvije godine "istražuje" i vještači slučaj besprizorne divlje gradnje, tvrdeći da je kompleksan. Ko god je pogledao dokumentaciju koju je o tom slučaju prikupio MANS, shvatiće da se istraga mogla završiti za tri dana. Koliko je, nezvanično, policiji i trebalo da potvrdi navode prijave koju je podnijela ova NVO.

Postupanje tužilaštva, policije i ANB u slučaju "kokainske afere" postali su predmet prijekora i podsmjeha i van granica Crne Gore. Sličan "podvig" napravljen je i prilikom hapšenja odbjeglog srpskog fudbalskog funkcionera Zvezdana Terzića. Naknadno se, glasi zvanična verzija, ispostavilo da u policijsku stanicu u Budvi nije priveden prijatelj mnogih crnogorskih moćnika, već njegov "dvojnik" iz Nikšića.

A kada smo već kod Nikšića: Umjesto da goni vlasnike i manadžere koji su opljačkali fabriku Tehnostil, Ranka Čarapić je optužila radnike te kompanije da su krivi što nisu na vrijeme obavijestili tužilaštvo o odnošenju mašina iz te firme i Crne Gore. Prijavu o mogućim manipulacijama u Željezari Tužilaštvo nije razmatralo zato što su dokazi priloženi na engleskom jeziku. Zvaničnici ne pominju ni krivične prijave koje su im predate zbog višemilionske pljačke sindikalnih kasa u KAP-u i Rudnicima boksita. Tužilaštvo nije reagovalo ni na sporazum između Vlade i vlasnika Željezare u kome piše da se obje strane obavezuju da u budućnosti neće postavljati pitanje ranijih "prevara ili pokušaja prevare". Iako Tužilaštvo nije potpisnik tog sporazuma, ignorisali su jasne "indicije" da je neko kršio zakon. Ili i dalje selektivno čitaju novine.

Pa vide kad Milan Popović kritikuje vlast, i ekspresno ga pozovu na informativni razgovor kako bi mu dali priliku da "svoje tvrdnje potkrijepi dokazima". Potom saopšte da univerzitetski profesor nije ponudio valjane dokaze, što po njihovoj analogiji znači i da nije bio u pravu. Da su čitali ono što im je o Prvoj banci napisala CBCG, ili ono što se o njenom poslovanju i poslovnim partnerima piše duže od godinu dana, možda bi promijenili mišljenje. Samo što se tada na Tužilaštvo ne bi ljutili "obični" građani nego neki mnogo uticajni i opasni, htjedoh reći moralni, ljudi.