-
Oluja nad Kosovom
29. septembar 2011.
vedranar 
 Piše: Vedrana Rudan

Od starta sam bila protiv da Kosovo postane "republika" jer nisam mogla shvatiti kako bilo koji komad nečije zemlje može postati "republika" samo zato jer Amerima treba još jedna baza. Kako Amere nije bilo briga za moje mišljenje Kosovo je postalo republika, nisam sigurna, čini mi se da ju je i "Hrvatska" priznala.

"Hrvatsku" sam stavila pod navodnike jer želim naglasiti da "Hrvatska" koja priznaje Kosovo kao Republiku i podržava stavove "naših saveznika" u odnosu na traženje Palestinaca da dobiju svoju zemlju sa mnom, građankom zemlje koja se zove Hrvatska, nema nikakve veze. Možda se to moglo i vještije napisati?

Elem, Kosovo su Ameri oteli Srbiji da bi se tamo obučavali sirotani i sirotice za jedan od ratova koji će neku daleku ili blisku zemlju koja ima naftu osloboditi od ljudi i nekretnina. Ovu krajnje jednostavnu priču Srbi koji žive na Kosovu nikako da shvate a Srbi koji žive u Srbiji nikako da im objasne.

Tadić, osim nevjerojatne ljepote, ima kvocijent inteligencije bar sto, zašto Srbima sa Kosova ne kaže istinu? Građani i građanke Republike Kosovo, živite svoji na tuđem, budite dobri, NATO osim gumenih metaka ima i one druge, Amerika nije zadovoljna "srpskim divljacima", ja vam pomoći ne mogu, i Srbija će uskoro, ako Bog da zdravlje, u NATO pa ćemo onda opet, sa Hrvatima i Albancima biti braća rođena.

Tadić šuti, Srbi slažu balvane, kako ljudi slabo pamte? Kad su nekad, davno, davno, davno, Srbi slagali balvan na balvan u dijelu Hrvatske koga su zvali "Krajinom" dogovoriše se Ameri i Milošević kako igra sa balvanima treba prestati, kako "Krajina" nikad neće postati dio Srbije i otjeraše Srbe. Hrvati su u toj priči bili uglavnom piromani iako u udžbenicima drugačije piše.

Povijest bi onim balvanašima sa Kosova morala biti učiteljica života ako žele sačuvati glavu. Zašto nisu mudriji? Ne bacati kamenje na NATO koji se tamo zove KFOR ili tako nekako, primiriti se i čekati bolje sutra. Ameri znaju zahvaliti svojim saveznicima. Evo vam, Srbi sa Kosova, dirljive priče iz života.

Bila tako jednom jedna Bosančica, još je ima, zove se Zehra Hodžić. Ima dvadeset i tri godine, u SAD je emigrirala prije sedam godina. Danas je pripadnica Američke ratne mornarice, plovi na veeeelikom brodu, zove se "Mount Whitney". Mala Hodžić je ovih dana na brodu promovirana u, čini mi se, nekakvog "skupnika", nemojte me pitati što to znači.

Taj veeeeeliki brod je na remontu u brodogradilištu "Viktor Lenac", brodogradilište se nalazi nekoliko kilometara daleko od mog rodnog grada, svaki američki brod u bilo čijoj luci je Amerika, želim reći, Rijeka je Amerika. Zašto Kosovo ne bi bilo?

A ona priča o maloj Zehri Hodžić, u Hrvatskoj su je objavila sva glasila, trebala bi Srbima na Kosovu pokazati da nije uvijek sve crno kako izgleda. U onom ratu Hodžić je izgubila oca jer je mislio da pravda postoji, što jest za Zehru gubitak, ali je postala pripadnica Američke mornarice što se može nazvati samo dobitkom.

Želim reći, u životu uvijek postoji ravnoteža. Srbi sa Kosova su izgubili rodnu grudu, što jest gubitak, ali će za godinu ili dvije moći ratovati za Amere, plaća 5000 kuna, dnevnica 100 eura, što jest dobitak.

Ovo sam zaboravila. U novinama je pisalo da svaku treću američku vojnikinju siluju kolege što jest gubitak, ali sva djeca rođena u Americi dobiju američko državljanstvo što jest...

Bookmark and Share
 

Komentari  

 
+1 #1 BO BO 04-10-2011 17:17
ODLICAN TEXT ,zbog ovoga volim sto sam naucio da citam
Citiraj
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osveži

© 2012. Autorska prava "NVO 35mm". Sva prava zadržana.
Webmaster "DotNet doo"